Vrtlarska, ulica koju danas zovemo Palmotićeva nekada se nalazila na samom kraju grada. Bio je to uzak, blatan i vijugav put koji je od Laške ulice (danas Vlaške) sjekao Puževu (danas Jurišićevu) ulicu i prolazio kroz polja s vrtovima u pravcu juga. Polja i vrtovi prostirali su se sve do potoka Medveščak.

Zbog blizine gradskog sajmišta, koje je tada bilo na Harmici (Trg Josipa Jelačića), te klaonice u Puževoj ulici, u Vrtlarskoj na broju 61 (Palmotićeva 33) nalazila se mala i neugledna prizemna kuća s gospodarskom zgradom u kojoj je bila smještena tvornica spodija (koštanog ugljena).

Na broju 59 (danas 31), odmah do tvornice spodija nalazila se od 1874. prizemna kuća Petra Steraka. Kasnije je na istom mjestu po zahtjevu Šandora Hartmana, a prema nacrtima ovl. arhitekata Honigsberga i Deutscha sagrađena jednokatnica.

Velike količine kostiju odložene na dvorištu, kao i prerada kostiju u koštano brašno, širili su vrlo neugodne mirise i zagađivali su okolinu.

Zbog vrlo čestih pritužbi građana na nesnosni smrad, a isto tako zbog vrlo neuglednog izgleda, gradske vlasti naredile su zatvaranje te tvornice. Kraljevska zemaljska vlada potvrdila je odluku povjerenika gosp. Hudovskoga o obveznom ustupanju zemljišta uz naknadu. Sudbeno povjerenstvo je izišlo na lice mjesta radi obavljanja procjene ("NN" od 29. 04. 1893.).