Priposlano

Od g. Ivana Budickoga u povodu kritike žrtvenika sv. Franje u crkvi Isusovoj primili smo sliedeće retke:

Velecijenjeni gospodine uredniče! Istini za ljubav, a najpače radi toga, što je mnogima poznato, da sam ja izradio oltar sv. Franje Ksavera u ovdješnjoj Isusovačkoj crkvi, molim Vas, da biste imali dobrotu u svoj cijenjeni list na kritiku spomenutoga oltara u broju 42. sa potpisom ,Non quis sed quid" uvrstiti slijedeće:

1. Kod radnje, kakova ,je ona žrtvenika sv. Franje, iznajprije se izrade nacrti, biva to najvećma po toj struci vještim arhitektima. Taj se nacrt predloži sada na odobrenje komisiji, koja sastoji opet od stručnjaka, ili predstojnika dotične crkve ili samostana, pa kad je tamo aprobovan, onda se tekar preda majstoru na izradbu. Dužnost je sada majstorova da izvede radnju točno po nacrtima, te da materijal i izvedba bude besprikorna. Tako je bilo i u ovome slučaju, te je ovaj nacrt odobren po provincijalu Isusovaca u Beču! Tko će sada neparktičan kriviti majstora!

2. Prigovor, zašto nije i donji dio oltara od kamena poput ostalih oltara, ne ide mene. Neka se gospodin izvoli upitati na kompetentnom mjestu, pa će i ondje doznati, kako sam se baš ja trudio mnogo, kako bih postignuo, da se donji dijelovi izvedu od kamena. I no to mi nije uspjelo s razloga, koje ovdje ne marim navadjati.

3. G. kritičar krivo je ustvrdio: "taj majstor sigurno još nije pravio oltara" ; veliki broj crkvenoga namještaja, što sam ga tečajem 25 godina postavio po raznim crkvama širom naše domovine, a sve to na najveće zadovoljstvo, o protivnom govore. Neka si izvoli uzeti u ruke "Danicu" od g. 1902., pa će ondje vidjeti naslikan glavni oltar župne crkve u Erdeviku, koji nije izradjen u Tirolskoj, nego u Zagrebu, pa će imati dokaz, kako se kod nas može zadovoljiti najvećim zahtjevima. Neka si izvoli pogledati namještaje u drugim crkvama, - pa i u crkvi oo. Franjevaca, žup. crkvi u Krapini i drugdje - izradjene sve po domaćim majstorima, pak će se uvjeriti o protivnom. Neka si gospodin izvoli pribaviti po Visokoj vladi popis po domaćim obrtnicima izvedenih radnja te struke, koji je niže spomenut, pa će u buduće objektivnije suditi!

Najsrdačnije zahvaljujući za dobrohotno uvrštenje ovih redaka, dozvolite, velecijenjeni gospodine uredniče, da se bilježim s odličnim poštovanjem:

U Zagrebu, dne .5. studena 1903. Ivan Budicki.

Dodatak uredništva. Za volju g. Budickomu donesosmo ovo njegovo razjašnjenje. No dodati nam je k ovome razjašnjenju od naše strane slijedeće.

Na samoj stvari ovaj ispravak g. Budickoga ne mijenja a ma upravo ništa. Žrtvenik, o kome naš kritičar u "Kat. Listu" govori, svakako je ispod svake kritike; pa to ne niječe ni g. Budicki. A to je glavno, i to dokazuje, da se prigovorima našega kritičara ne da prigovoriti. Ko je pak tu glavni faktor, na koga se prigovori našega kritičara imadu opravdano odnositi, da li arhitekt; koji je nacrt izradio, ili majstor, koji je žrtvenik po nacrtu izradio, to kratičar, koji objekat koji kritizira, ne mora baš znati. Kritičaru je pred očima samo dotični objekat. A ne mora znati za to, jer nacrt za objekat koji, kao što je to u ovom slučaju glede ovoga žrtvenika, može izraditi ne samo arhitekt, nego ga može, kako je to u premnogim slučajevima već bilo, i biva, izraditi i sam majstor. Ako je pak u ovom slučaju izradio nacrt slučajno arhitekt, a ne majstor, otuda nipošto ne slijedi, da i naš kritičar u samoj svojoj ocjeni onoga žrtvenika nije u pravu. Što pak g. Budicki kaže, da je onaj nacrt po provincijalu isusovaca u Beču odobren, to nam je ovdje istaći, da to ne stoji. Mi smo se naime odmah na kompetentnom mjestu ovih dana upitali, što je na toj stvari, pa na osnovu izjave s najmjerodavnijega mjesta možemo odgovoriti, da Isusovački provincijal ne zna o tom a ma upravo ništa. Prema tome sva težina prigovora onome žrtveniku našega kritičara ostaje u potpunoj i opravdanoj kreposti.