Piše da je šteta novaca, oltar je nalik na obične daske, što bi mogao napraviti svaki stolar, a slika je bez umjetničkog izražaja. Prikazani dječarac ili nekakav turist nikako ne može predstavljati sv. Franju Ksaverskog. Za sliku je plaćeno 600 kruna, a ne vrijedi ni 40. Nije ni za ladanjsku crkvu, a kamoli za svetište glavnoga grada zemlje. Takvi majstori i slikari ne zaslužuju da im se povjere radovi i valja biti na oprezu. Časni oci isusovci jamačno su htjeli povjeriti gradnju domaćim umjetnicima, ali se vidi da se oni slabo razumiju u crkvene stvari. Koji će sad pametan čovjek zamjeriti isusovcima ako se obrate stranim umjetnicima. To im je, dapače, dužnost. Kritičaru nije dobar ni Isus na zabatu crkve, ni drveni kip Srca Marijina. U istom listu brani se Budicki da je oltar izveo prema nacrtu koji je odobrio provincijal u Beču, a osim toga, oltare izrađuje već 25 godina.

Odmah je reagirao "Obzor" u obranu domaćih umjetnika, a upleo se i "Vienac" kad su uredništvo preuzeli Ljubo Babić, Milivoj Dežman i Šandor Ksaver Gjalski. Rimaya ne smatraju umjetnikom nego bravarskim majstorom u Obrtnoj školi, ali im je model za Isusov kip dobar. Bogorodičin kip prost je obrtnički rad kakve na tuce proizvodi nitko drugi nego tiskar Antun Scholz, a izrađuje ih neki "Rus". Samo je pala sv. Franje od ruke hrvatskog umjetnika, a skicu su odobrili isusovci i darovatelj kanonik Gugler. Kritičar "Katoličkog lista" šuti o tome da domaći umjetnici nisu bili ni pozvani, a niti je raspisan natječaj. Ako se treba tužiti, onda su to hrvatski umjetnici koje mimoilaze kod crkvenih narudžaba.

Sukob je zapravo počeo već s prvom izložbom secesionističkog Društva hrvatskih umjetnika 1898. godine. Korenić nipošto nije jedini koji je negativno sudio o toj izložbi i pojavi moderne umjetnosti. Svoje je stajalište obrazložio analizirajući svetačke likove kako su ih interpretirali Bukovac i Vladec. Jednostavno ih je smatrao povredom morala. Osudio je sve naše moderniste jer su "više na moralnu propast naroda nego na sreću domovine i prema modernom duhu u umjetnosti , znanosti i literaturi htjeli bi modernizirati i fasonirati vječne istine i religiju i kršćanski moral". Upozorava publiku i svećenstvo da bude prikazana potpuna biblijska i povijesna istina i crkvena tradicija. Umjetnost, kako je razvijaju naši umjetnici, u načelu je protukršćanska jer ruši zakone kršćanske etike i estetike i nije kadra prikazati kršćanske umjetne tvorevine.