Iste je godine javio se arhitekt Rudolf Lubinski u "Agramer Tagblat-u". On je tada u Karlsruheu i sudi po razglednici, vjerojatno po crtežu pročelja koji je distribuiran s propagandnom svrhom. Čini se po svemu da je ta kritika naručena. Pred sobom ima, dakle samo pročelje iz kojega čita strukturu zgrade. Smatra da pročelje ne proizlazi iz unutrašnjosti nego djeluje tek kao kulisa. Pojas ga iznad triju ulaza vodoravno dijeli na dva dijela i svatko može pretpostaviti da je tlocrt romanički jer se kroz otvore ulazi u donju crkvu (kriptu), a tek onda stubama u crkvu Prozori na tornjevima razdvajanu ih poput klina, prijelaz iz četverokuta u osmerokut nije posljedica razmišljanja, brojčanici su prave grdosije, a vijenac njihov dostojni pratilac. Zabat, jednostavno uguran između tornjeva, nije u organskoj vezi s njima. Ukrasni motivi, odabrani iz različitih epoha i stilova, bez svake su organske povezanosti i nagomilani poput različitih vrsta kruha i peciva u pekari. Bude li to pročelje tako izvedeno, Lubinski se boji da će to biti na štetu "umjetničkog osjećaja našeg naroda". Kršnjavi se opet 1905. vraća isusovačkoj crkvi ili, bolje reći, predmet je njegove kritike Holjac. Kršnjavi se bori za dovršenje Školskog foruma i za renesansnu školsku crkvu, a Holjac kao "stručnjak gradskog zastupstva" predlaže bazilikalnu gradnju, što bi se kosilo sa stilskom i ideološkom koncepcijom foruma, jer je započeta s neorenesansnom gimnazijskom zgradom. No Kršnjavi s graditeljem isusovačke crkve ne kani raspravljati o stilu jer "tko toliki smrtni grijeh ima na duši, taj bi dobro učinio, da o pitanjima građevne ljepote više ne govori".

Kontroverze oko hrvatske moderne i kritike upućene sa stranica "Katoličkog lista" te oprema katedrale nakon obnove posredno su imale odjeka u uređenju isusovačke crkve.

Na prijelomu stoljeća već je više zagrebačkih umjetnika koji su se potvrdili u umjetničkoj opremi grkokatoličke katedrale u Križevcima, episkopskoj crkvi u Pakracu, franjevačkoj u Zagrebu, u baroknoj crkvi sv. Terezije u Slavonskoj Požegi. To su Medović, Čikoš, Tišov, Bauer, Iveković, Kovačević te više majstora umjetničkog obrta, a među njima vrlo je zaposlen stolar Budicki, inače učitelj u Obrtnoj školi. Odličan drvorezbar Ljudevit Lowy (Lubinski Lowy) koji je završio kiparstvo na Obrtnoj školi u Budimpešti. Bazilika je bila opremljena privremenim oltarima i početkom g. 1903. pojavljuje se vijest da naši slikari i kipari čekaju da se late posla na izradbi oltara. Međutim oltar sv. Franje Ksaverskog već je bio dovršen 1902. godine. Izradio ga je prema nacrtu Holjca Ivan Budicki, a oltarna je slika Otona Ivakovića. I tada je nastala uzbuna. Javio se "Katolički list", vjerojatno perom Stjepana Korenića.