Poznato je da je Haulik, poznavalac europskih umjetničkih prilika, za svoje graditeljske pothvate angažirao strane umjetnike. Za obnovu svetišta zagrebačke katedrale obratio se munchenskom umjetničkom krugu, a za uređenje perivoja Maksimir bečkim graditeljima i hortikulturnim stručnjacima. Njegove veze s tirolskim radionicama evidentirane su u jednom malom objektu , u neogotičkoj kapelici u Maksimiru za koju je nacrt načinio Josef Vonstdal, arhitekt biskupije u Innsbrucku, vitraji su Neuhauserovi, a reljef sv. Jurja na oltaru iz iste je radionice. U tom izboru zacijelo je imao udjela i Haulikov oslon na ultramontansku brixensku biskupiju u obnovi katoličke crkve u Hrvatskoj. Jesu li onda tih godina otvorena vrata tirolskim radionicama, ne možemo tvrditi jer nemamo sustavnu topografsku evidenciju o sjevernohrvatskim crkvama, a po najmanje o opremi 19. st. Jedino znamo za prezir naših istraživača kad bi se u gotičkim i baroknim crkvama susreli s "tirolcima" u čemu je katkad i s punim pravom prednjačio Gjuro Szabo. Ipak ne možemo o svima suditi poprijeko i uporno ponavljati stare zablude kako su sve to loše imitacije i previdjeti da su gotički luk i barokna voluta shvaćeni duhom industrijaliziranog doba.

Vrijeme

O bazilici Srca Isusova, osim manjih vijesti o toku gradnje u novinama i u katoličkim glasilima, malo je pisano; zapravo sustavna prikaza, kao što su to običavale donositi sa svim tehnološkim pojedinostima "Viesti Društva inžinira i arhitekata", nije bilo. Ali zato nam ostaje nekoliko simptomatičnih kritičarskih napisa o arhitekturi i opremi crkve.

Na izložbi Društva umjetnosti g. 1902. Holjac je izložio nacrte za crkvu i samostan. Kritičar je Kršnjavi. To je vrijeme kad su se u nas već počeli bistriti pojmovi o autentičnosti stilova što je ponukala obnova katedrale i, dakako, barok je već opet priznata vrijednost. Kršnjavi više ne vojuje protiv baroka kako je bio započeo sedamdesetih godina, a tada je o "histeričnim" baroknim svecima i stupovima poput svrdla jednako sudila cijela Europa. Sada on misli da se "nacrti arhitekta Holjca mogu supsumirati pod kategoriju loše seoske crkve" te da bi "isusovci bolje prošli da su dali kopirati crkvu u Sesvetama". Dalje, da graditelji koji hoće graditi u baroknome stilu "moraju dobro proučiti temeljne ideje tog stila, a uzor je crkva isusovaca u Rimu"