Danas ih doživljavamo kao iznenađenje tek u pogledu s najviših katova okolnih kuća. Istina je da su i u renesansni i u baroku crkve podizane u uličnom nizu, ali bi u Donjem gradu Zagrebu bila primjerena urbana estetika 19. st. koja otvara vizure na monumentalne javne profane i sakralne građevine.

Gradnju crkve i samostana izvelo je poduzeće "Pilar, Maly i Bauda". U opremi su sudjelovali već provjereni domaći obrtnici i majstori umjetničkoga obrta Ignjat Franz, Adolf Baugerten, Miroslav Konig, Ivan Budicki, Aleksandar Maruzzi, Kristov lik od pozlaćena bakra postavljen na zabatu, na visini od 27 m, rad je, po vlastitu modelu, bravarskog majstora i učitelja na Obrtnoj školi Viktora Rimaya. Model je bio izložen na izložbi Medovića, Ivekovića i drugova g. 1901. i pohvaljen. Glavni oltar povjeren je dizajnerskim sposobnostima Hermana Bolléa , a izvela ga je "prva lička klesarska udruga". Nacrt se razlikuje od izvedenog jer je više prostora dano ornamentici nego zamišljenim reljefima. Prevladavaju bjelina kamena i pozlata dekoracije. Oltarna pala s likom Spasitelja djelo je bečkog slikara Josefa Alexiusa Kastnera. Propovjedaonicu je, prema Bolléovu nacrtu klesao Srećko Toman.

Sva ostala oprema pripada strancima. Vitraji u akvarelnoj prozornosti boje iz renomirane su radionice Alberta Neuhausera is Innsbrucka, križni put s korektno izvedenim reljefima u drvu nabavljen je u Münchenu, orgulje su iz poznate Reigerove tvornice u Jagrendorfu, a zidne i oltarne slike i dekoracije izveli su bečki umjetnici, spomenuti Kastner i Franz Renner (ikonografski program u svetištu posvećen je teološkoj temi: naučitelji i teolozi Bazilije, Bernardo, Toma Akvinski, Bonaventura, Alfons Liguori, Franjo Saleški, apostol Pavao, biskup Augustin, Petar Kanizije, Marko Križevčanin, ; pri vrhu su Noina korablja, Bog Otac i Kovčeg zavjeta te Posljednja večera). Na trijumfalnome luku i svodu serija je anđela u posve dekorativnoj funkciji.

Budući da je crkva postupno opremana (1903.-1013.), osam oltara u kapelama stiže između 1903. i 1907. iz radionice Ferdinanda Stuflessera (1855.-1926.), kipara i graditelja oltara u St. Ulrichu u Grodenthalu u južnom Tirolu, danas Italija.