No time nije nimalo umanjena vrijednost te prostrane hale, dapače, ona svjedoči da je moderna zamisao nadjačala historističke reminiscencije. U modernost nas navlastito uvjerava pogled prema pjevalištu, tri ostakljena lučno završena otvora između kvadratičnih stupova ponajprije izazivaju dojam lakoće, djeluju kao transparentni postament masivnosti pjevališta s orguljama. I dobro je što je oslikavanje zidova škrto jer je tako arhitektura progovorila svojim elementarnim rječnikom.

Poseban je problem pročelje za koje također postoje dvije varijante, a danas je pred nama treća. Bitna su to dva visoka zvonika priključena na pročelju, što je tema njemačkih baroknih pročelja tipa Il Gesu (npr. Katedrala u Salzburgu, Teatinska crkva u Munchenu, u nas isusovačka crkva sv. Mihovila u Osijeku). Zvonici pri vrhu iz četverokuta prelaze u osmerokut pa se taj završetak u izrazitoj plastičnosti pojavljuje kao samostalna kompozicija s uzorom u baroknim kupolama na križištu. Na nacrtu je pročelje fugirano a lezenama je raščlanjen samo zabat pa zbog toga djeluje kao umetnuta ploha koja ni s pročeljem ni zvonicima nije organski povezana. Sva je dekoracija usredotočena na prozorske okvire i zvonike iznad galerije i pritom se arhitekt obilno služio barokno-klasicističkim motivima, navlastito elementima plošnoga stila i zopf-ornamentikom. Dok su na nacrtu tijela zvonika blagim istakom sugerirana već od podnožja, današnja slika pokazuje već bitno drukčiju situaciju. Prvi je kat raščlanjen lezenama i sa zabatom čini cjelinu.

Ta je izdvojenost još više istaknuta mnoštvom dekorativnih elemenata i izraženom plastikom vijenaca. Unatoč tome što pročelje nema posve jasno izraženu stilsku fizionomiju, a ne postoji ni strukturalno jedinstvo svih dijelova, ne može mu se odreći vrijednost zato što nas više zanima izgubljen urbanistički potencijal nego stil i eklekticizam dekorativnih motiva. Izgubljen je stoga što nedostaje razmak koji bi u perspektivi omogućila Mrazovićeva ulica potegnuta približno u osi crkve. U spoju s već probijenom Matičinom ulicom i primjerenom izgradnjom kuća sa umetnutom štaflažom postigla bi se određena asimetričnost koja bi pridonijela slikovitosti prizora. Tako bi do izražaja došlo i značenje "pobjedničkih" tornjeva.