Na broju 31 (Vrtlaska 59) sagrađena je g. 1874. kuća Petra Steraka, a g. 1896. jednokatnica Šandora Hartmana, prema nacrtu Honigsberga i Deutscha, pokazuje da se značaj ulice već mijenja. Na broju 33 bila je do 1893. tvornica spodija (koštanog ugljena), omanja prizemnica s gospodarskom zgradom, koja je zagađivala zrak i seoskim izgledom priječila da se ulica urbanizira.

Zemljište s Hartmanovom kućom i tvornicom spodija, izvlašteno uz odštetu, pripalo je gradskoj općini i g. 1898 otkupljeno je za gradnju crkve i samostana. Godine 1902. uređuje se potez od Boškovićeve do kolodvora.

Temeljna podloga za gradnju kuće i crkve je zaklada nadbiskupa Haulika iz 1858. godine od 60 tisuća forinti s namjerom da se isusovci udome u Hrvatskoj. Provincijal Austro-Ugarske provincije A. Forstner opunomoćio je g. 1900. ravnatelja Nadbiskupskog ordinarija , kanonika Ivana Pliverića, da vodi poslove oko gradnje rezidencije i kapele. Namjeravalo se s vremenom provizornu bogomolju preurediti u samostanske prostorije i sagraditi crkvu, no odlučeno je da se odmah pristupi izvedbi cjelovitoga projekta. Izradba nacrta povjerena je civilnom arhitektu Janku Holjcu.

Za crkvu postoje dva nacrta. Prvi je u tlorisu bliži klasičnom isusovačkom bazilikalnom tipu s transeptom , polukružnom apsidom, ali bez kupole na križištu. Bočno su po tri kapele, a dvije su u kratkim krilima transepta. Cijeli je sklop prilično sličan tlocrtu Canisiusove crkve Spasitelja u Beču, koja je građena od 1899. do 1903. prema nacrtu Gustava Neumanna, đaka Friedricha Schmidta kod kojega je i Holjac g. 1887. završio svoj akademski studij. Drugi je nacrt bez transepta i s po četiri pobočne kapele. Snažan prostorni dojam postignut je širinom i visinom lađe (13,30 m x 20 m) pokrivene snažnim bačvastim svodom. Galerije su postavljene visoko, očito s namjerom da se što više svijetlo kroz visoke prozore u kapelama propusti u lađu, pa ni stakla, sudeći po prvome nacrtu presjeka, nisu trebala biti obojena, što bi svakako bilo primjerenije tom klasicistički zamišljenom prostoru. Lađa je instrumentirana barokno-klasicističkim pilastrima, no ako apstrahiramo elemente koji simboliziraju stil, a oni ne djeluju nametljivo, onda je to apsurdno moderan prostor; što više, čini se da arhitektu nije prava domena sakralna građevina nego profana.