BLAŽENI IVAN MERZ

Po želji oca Ivan 1914. odlazi u Bečko Novo Mjesto i upisuje Vojnu akademiju za koju nije imao potrebne predispozicije, a niti motivaciju. U vojnoj akademiji ostaje samo tri mjeseca jer je to bila prava suprotnost njegovom unutarnjem osjećaju, a to je bio vrlo snažan poriv ka putu vjere.

U vojsku je pozvan1916. godine, završava oficirski tečaj nakon kojeg je odmah upućen na talijansku bojišnicu. Tamo ostaje do završetka rata. Strahote rata duboko su potresle Ivana koji tada spoznaje kako jedino kršćanska vjera može pobijediti sva zla ovoga svijeta.

Studij književnosti, romanistiku i germanistiku započinje u Beču (1918. - 1920.) , a dovršava u Parizu na Sorboni i Katoličkom Institutu 1920. - 1922.). Tada počinje obavljati duhovne vježbe, a njegovo zanimanje za liturgiju sve više raste. Zahvaljujući ocu Miroslavu Vraninu (isusovcu) Ivan dobiva Francusku stipendiju.

U Zagreb dolazi 1922. godine i djeluje kao profesor francuskog i njemačkog jezika. Radnjom o utjecaju liturgije na francuske pisce postiže 1923. godine doktorat je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Nakon rata Ivan je bio krhka zdravlja i imao je probleme s očima. Svi njegovi problemi i muke su ga još više zbližavali s Kristom, a što je vidljivo iz zapisa u njegovom dnevniku za vrijeme studija u Parizu. Već tada navodi činjenicu da svoj život posvećuje Srcu Isusovu.