Gradnja crkve i samostana družbe lsusove u Zagrebu.

Prije godinu i pol odlučio se je Preuzvišeni gospodin nadbiskup naš dr. Juraj Posilović, da svrsi privede zapis blage uspomene stožernika Jurja Haulika glede osnutka isusovačkoga samostana u Zagrebu. U prvi mah mislilo se je, da raspoloživa sredstva ne će doticati za izgradnju potpunoga samostana i crkve, pa se je tek sastavio program za gradnju samostana i provizorne bogomolje. To je naročito takodjer i stoga bilo učinjeno, jer je , želja bila, što veću crkvu izgraditi, za što veći broj pobožnoga puka. Kad je prva osnova prema tomu programu gotova bila, mislilo se je, da bi provizorna gradnja bogomolje u zasnovanim njenim izvanrednim dimenzijama znatan trošak iziskala, a da se tim troškom ne bi ništa trajna izvelo. Za to je u veljači o. g. odlučeno umah pristupiti k potpunoj novogradnji crkve. Kako je prvu osnovu izradio ovdašnji ovl. civ. arhitekt Janko Holjac, tako je i istomu povjerena i zadaća, da izradi novu osnovu za gradnju samostana i crkve. Projekat crkve imao se je i tako izraditi, da bi se sada tek njena glavna ladja izgradila, a naknadno, dok samostan financijalno ojača, da bi se crkva proširila i oveća, u potpunim njenim dimenzijama.

Kada je gradsko poglavarstvo odobrilo odnosne gradjevne nacrte, izradjeni su potanki proračuni troškova, prema kojima je iskazana sveukupna potreba za gradnju glavne crkvene ladje sa tornjevima i za gradnju samostana sa 313.000 kruna. - Po želji preuzvišenoga našega gosp. nadbiskupa Jurja Posilovića i s obzirom na njegovu darežljivost, koja ie poklonila lijepu svotu za izgradnju čitave crkve, odustalo se je od gradnje crkve na obroke, i sada se isusovačka crkva izvadja na jednom i potpuno u svrhu njenih dimenzija.

Opisujući sam projekat, po kojem se gradnja izvadja, započeti nam je ponajprije sa gradilištem samim.

Gradilište isusovačkoga samostana i crkve nalazi se u dolnjemu dijelu grada, a na istočnoj strani Palmotićeve j ulice, t. j. u dijelu izmedju Boškovićeve i Hatzove ulice. i odnosno izmedju kuća br. 29 i 35 tako, da će pročelje crkve i samostana biti okrenjeno na zapad. Ovo gradilište mjeri uz gradjevni pravac 84 -10 m. ulične fronte, a čitava njegova površina iznosi jednu ral i 395 četvornih hvatih. Osnova za gradnju crkve i samostana razdijeljena je u tri dijela i to: u crkvu, samostan i u zgradu kongregacije. Crkva je sa svojim čelom smješćena i usred ulične f'ronte, a južno od crkve izgradit će se samostan, a prama sjeveru od crkve biti će izgradjena zgrada za kongregacije.

Čelo crkve mjeri na ulici 24,65 m, a njena dubljina unutar gradilišta mjeri 59,13 m. Čelo crkve ogradjeno je sa dva tornja, a izmedju ovih smješćena su troja vrata, koja vode ponajprije u crkveno predvorje, a zatim i u crkvu samu. Glavna crkvena ladja ima širinu od 13,30 m, te se sa svake njene strane nižu po četiri kapelice za smješćenje postranih oltara i ispovjedaonica. Oko sanktuara naokolo smješćena je sakristija tako, da sa sanktuarijem čini jednu cjelinu. Unutarnja šupljina crkve mjeri do začetka svoda 13,50 m, a do svodnoga tjemena ravnih 20,00 m visine. Iznad crkvenog predvorja i postranih kapelica smješćene su galerije, pristupne koli iz crkve same, toli i izravno iz susjednog samostana i zgrade za kongregacije. Ukupna površina poda ove nove crkve mjeri u prizemlju 80,30 m, dočim pijevnica i galerije imadu površinu poda od 280 m. Računamo li s obzirom na žrtvenike, ispovjedaonice i i klupe, da na 1.00 m crkvenoga poda dolaze tri čovjeka, a na 1.00 m poda galerija bar dva čovjeka, tada će biti prostora u toj crkvi za 3.000 ljudih. Za bolje razumjevanje upozorujemo, da crkva sv. Katarine u gornjem gradu Zagrebu ima samo 467.0 m poda, pa bi prama tomu bilo mjesta tek za 1400 ljudih, dočim se zna, da ih je bilo tamo smješćeno i po 1900 djaka, tada se može smjelo ustvrditi, da će u novu isusovačku crkvu biti moguće smjestiti i 4.000 duša, t. j. da je ova nova crkva još jednom tako velika, kako crkva sv. Katarine, odnosno da će ova isusovačka crkva biti po veličini druga crkva u Zagrebu.

Južno od ove crkve biti će izgradjen samostan sa 29,90 m ulične fronte, i to dva kata visoko. U prizemlju biti će uvoz i uz uvoz smještene dvije sobe za primanje posjeta i razgovor, te soba vratara. Za tim će biti u prizemlju smješteno blagovalište sa konobom, kuhinjom, izbom i kupelji. U prvom katu biti će kućna kapela, soba za odmor i zabavu časnih otaca, te četiri stanbene sobe. U drugom katu smještena je pako knjižnica i četiri sobe za stanovanje. Iz prvoga kata udešen je izravni pristup kroz južni crkveni toranj na pijevnicu, a iz drugoga kata može se pako izravno doći na crkvenu galeriju.

Sjeverno od crkve izgraditi će se sgrada za kongregacije, koja će po vanjštini biti jednaka sgradi samostana sa 29.90 m. ulične fronte i na dva kata. U prizemlju nalazi se, osim vratarove sobe, sbornica za kongresiste i velika dvorana od 81,00 m za predavanje u kongregacione svrhe. Uz ovu dvoranu ima sobica za svećenika i odbor, koji će ravnati ovim predavanjem. U prvom katu ove zgrade smještena je pako dvorana od 60,00 m za obavljanje svećeničkih exercicija i četiri stanbene gostinjske sobe. U drugom katu biti će pako pet stanbenih soba.

Arhiktetura crkve i obih sgrada oslanja se na talijanslku renesansu, no pokazuje mjestimice upliv moderne. Osim podnožja, koje je obloženo kamenitim pločama, sva je arhitektura izvedena u žbuki, a ornamentni djelovi biti će od cementnog i sadrenog slitka. Tek glavniji ornamentni ukrasi u crkvi samoj biti će izvedeni od umjetnoga kamena.

Sa samom gradnjom otpočeto je na 27. kolovoza 1901. Zidarske radnje izvadja ovdješnja ugledna gradjevna tvrtka "Pilar, Mally i Buda". Otpočelo se je sa gradnjom crkve i samostana, dočim će se sa gradnjom sgrade za kongregaciju odpočeti tek na proljeće.

U ovo četrdeset i dva dana bilo je osamnaest dana kiše, pa ipak je gradnja tako npredovala, da su tornjevi podignuti 5-00 m iznad razine ceste, a zidovi glavne crkvene ladje uzdižu se 11-50 m nad terrainom, a sanktuarij je do 5-00 m iznad dvorištnoga tla podignut, dočim je gradnja samostana izvedena u visini nastroplja. Sve su radnje kod ove gradjevine izdane po raznim granama gradjevnoga obrta i biti će izvedene od domaćih ljudi, da se tako pruži prigoda izravne zaslužbe domaćim gradjevnim obrtnicima, koji su i onako dosta stradali u posljednje vrijeme kroz gradjevni zastoj u prijestolnici.

Danas na 10. o. mj. obavila se posveta crkvenih temelja. Posvetn obavio je sam preuzvišeni gospodin nadbiskup dr. Juraj Posilović uz asistenciju te u prisutnosti odličnih uzvanika. Ovom svetom činu prisustvovao je takodjer i provincijal reda Družbe Isusove, provincije Austro-Ugarske, prečasni gospodin Antun Forstner.

Isprava ob ovoj posveti glasi:

Godine poslije Isusa Krista tisuću devetsto i prve (1901.) za vladanja Svetoga oca pape Leona XIII, Njegova Veličanstva Cesara Austrijskoga i Apostolskoga kralja Ugarskoga, Hrvatskoga, Slavonskoga i Dalmatinskoga Franje Josipa I, pod banom Hrvatske, Slavonije i Dalmacije Dragutinom grofom Khuen-Hedervaryem, i Nadbiskupum i Metropolitom Zagrebačkim Jurjem Posilovićem, a načelnikom sl. i kr. zemaljskoga grada Zagreba Adolfom pl. Mošinskijem, za generalnoga glavara družbe Isusove Ljudevita Martina i glavara provincije Austro-Ugarske Antuna Forstnera,

položen je u gradu Zagrebu i blagoslovljen od pomenutoga Nadbiskupa dne 10. (desetoga) listopada kamen prvak crkvi Družbe Isusove na čast Presvetoga Srdca Isusova, koja se gradi od kamata naraslih iz glav nice od 60.000 forinti srebra, dane od Jurja kardinala Haulika, Nadbiskupa i Metropolite Zagrebačkoga, za jednu rezidenciju Družbe Isusove, i predane na upravu Metropolitanskomu Kaptolu Zagrebačkomu pismom od 17. travnja 1863. br. 890.

Arhitekt gradnje jest Janko Holjac, Zagrebčanin. Bilo to na veću slavu Božju !

Opis same svečanosti donijeti ćemo u slijedećem broju.