Sv. Crkvi neprijateljne novine nijesu bez uzroka uoči ove svečanosti pisale: "Sa strahom i trepetom iščekujemo sutrašnji dan." Ove su novine regbi slutile, da je onamo odzvonilo vlasti sotoninoj, gdje Presv. Srce hoće da caruje. Odanle bježe crne tmine, gdje izlazi ovo rajsko Sunce milosti. Nego i dobri katolici, prijatelji Presv. Srca Isusova, s nekakvim su strahom izgledali taj dan. Pošto je naime vrijeme jako ružno bilo, i pošto još 9. listopada pljuštila kiša kao iz kabla; i nehote im se izvinuo iz grudi uzdah : "Nu bude li i sutra ovakva kiša, to će vam biti krasna svečanost! Ali ne! Presv. Srce neće toga dopustiti." I doista, kao za nagradu pouzdanja njihova, osvanuo dan svečanosti čist i vedar kao ribje oko.

Već prije 10 sati sakupilo se u Palmotićevoj ulici mnoštvo puka pred gradilištem, što bijaše sjajno nakićeno trobojnicama. Ali samo odlični gosti pustili se u ponutricu crkve; - crkve velimo - jer zidine ovoga svetišta bijahu već onda do visine od 10 m dozidane, tako te se čovjeku činilo, kao da stupa u gotovu crkvu. Vidi onamo već budući "prezbiterij" ; na mjestu glavnog oltara ima drveni križ, lijepo iskićen lontarskim lišćem ; cijeli prostor naokolo, da i ista lazila, urešena su zelenilom i palmama. Pod je pokrit daskama, a ove opet finim sagovima: Tamo na lijevoj strani stoji prijestolje za nadbiskupa, a na desnoj je stol za crkvene knjige i biskupske paramente. Ovakovo je svetište crkve. A sad gledaj natrag, kako će biti ogromna lagja! Osam prostranih izdubina pokazuju ti mjesta, gdje će biti postavljeno osam pobočnih oltara; tamo natrag tri su ulaza, nad njima je "kor", nad svakim oltarom ima opet maIi "oratorij"; bit će dakle golema crkva; vrijedna; da stoji u prijestolnici Hrvatskoj, vrijedna dičnoga imena: " crkva Presv. Srca Isusova". Duljina joj iznosi 52 m, a širina 22 m; po tom je iza katedralke najveća crkva u Zagrebu, a moći će u nju stati do 4000 ljudi.

Već su na okupu razni gosti: prečasni kanonici, svećenici i odlični svjetovnjaci - megju ovima i načelnik glavnoga grada Zagreba. Od jednom oglasi veliko zvono s katedralke, da Preuzvišeni g. nadbiskup ostavlja svoj dvor i da će na gradilište. Dvije tri minute iza toga eto ga doista na gradilištu. Tek što je Preuzvišeni u prezbiteriju zauzeo mjesto; i već ga srdačno pozdravlja arhitekt g. Janko Holjac, te ga zamoli, da bi se udostojio blagosloviti temeljni kamen, da će se na ime ova crkva posvetiti Presv. Srcu, a sagraditi od novaca,. što ih u tu svrho poklonio pokojni kardinal nadbiskup zagrebački Haulik itd.

Sad istom otpočinje se crkveni obred. Nadbiskup obukav se u biskupsko odijelo blagoslovi najprije sv. vodu, onda će njome poškropiti mjesto oko križa, gdje ima biti veliki oltar Presv. Srca, dok klerici megjutim skladno i pobožno mole propisane psalme. Iza toga blagoslovi temeljni kamen, a biskup pri tom moli izmegju ostalih i ovu molitvu:

Pomolimo se!

Gospodine sveti, oče svemogući, vječni Bože udostoji se blagosloviti ovaj kamen za temelj crkvi na čast Presv. Srca Isusova. Po istom Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvojem, kamenu prokušanom, kamenu od ugla, kamenu dragocjenom, koji je položen u temelju, o kojem veli apostol: "Kamen, pako bijaše Krist, koji s tobom i s Duhom svetim živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova, Amen".

Ganutljiv bijaše prizor, kako su sada svi prisutni klečeći molili "litanije Svih Svetih". Po tom se metnula gore spomenuta povelja u kutiju od lima, te se s raznim novcima spustila u šupljinu kamena. Napokon pošto je temelj bio već izidan, položi nadbiskup temeljni kamen za oltarom u otvor zida ovim riječima:

"U vjeri Isusa Krista postavljamo ovaj prvi kamen u ovom temelju u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, da ovdje cvate prava vjera i strah Božji, i bratska ljubav, i da ovo mjesto bude odregjeno za molitvu i za to, da se ziazivlje i hvali ime istoga g. Isusa Krista, koji s Ocem i s Duhom Svetim živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova. Amen".

Jošte se temelj poškropio sv. vodom uz riječi: "0 kako je strašno ovo mjesto ! zaista ovdje nije ništa drugo nego kuća Božja i vrata nebeska". Odregjenim psalmama svrši se crkveni. obred. Na to svi prisutni čestitahu oo. isusovcima sreću, što će oni biti čuvari ovoga svetišta Presv. Srca. Sad istom bi pušten i narod unutra, neka i on vidi započetu crkvu; svuda vidiš radosna lica; jer svi se dive veličini ovog hrama Presv. Srca.

Megjutim je ova crkva došla pod krov, te je sva prilika, da će se tijekom ovoga ljeta svečano predati službi Božjoj. S toga valja i na to misliti, kako bi se ona prilično uredila - barem za prvu nuždu: Pošto se sad u proljeću, upravo zidaju zvonici, treba pomišljati i na zvona; jer "zvonik bez zvona" jest kao nijemi čovjek bez glasa. Zar to ne bi u velike drago bilo Presvetome Srcu Isusovu, kada bi mnogobrojni čitaoci Glasnika doprinesli - jedan manji, a drugi veći dar, prema tome, kako je to već komu Bog dao , da prazni zvonici crkve Presv. Srca dobiju glas svoj - posvećena zvona - osobito veliko zvono Presv. Srca?

A za glavni oltar Presv: Srca u crkvi Piesv. Srca -- a u glavnom gradu Hrvatske - ne bi li se pristojalo, da trošak za nj sastave svi štovatelji Presv. Srca širom naše domovine? Svaki i najmanji dar zahvalno se prima. Presv. će Srce Isusovo za to svakoga obilno nagraditi. Dotični milodari - makar oni i neznatni bili - koji se i od više njih mogu sakupljati (n. pr. po povjerenicima Glasnika) molimo neka se šalju na uredništvo Glasnika Presv. Srca u Travniku (Bosna), uz riječi: "Za crkvu Srca Isusova u Zagrebu."