Dr. V. Deželić, otac :"Isusovci u Hrvatskoj, Kulturni prilog povijesti grada Zagreba" Izdao Odbor Marijinih kongregacija, Zagreb 1927. - Tiskara narodne prosvjete u Zagrebu

ISUSOVCI U ZAGREBU OD 1902.

Prošlo je mnogo godina, i Isusovaca u hrvatskoj nije bilo. Kad je iza biskupa Alagovića na zagrebačku biskupsku stolicu došao biskup Juraj Haulik, stao je živim marom da u Hrvatskoj učini veliki preporod katolički. Juraj Haulik (rođ. 10. IV. 1788. u Trnavi. Umro u Zagrebu 11 svibnja 1869.), postao zagrebačkim biskupom 8. V 1837., pak je 7. siječnja 1838. svečano ustoličen u Zagrebu. On je doskora stekao veliku popularnost u Zagrebu i osnovao bezbrojne institucije, koje još i danas blagotvorno djeluju u Zagrebu. On postade veliki mecena hrvatskoga naroda, potpomagač znanosti i umjetnosti. Za njega je bulom "Ubi primum placuit" postala zagrebačka biskupija nadbiskupijom, a Haulik prvim nadbiskupom. On je doskora postao kardinalom. Da obnovi Hrvatsku u Kristu, osnovao je "Katolički list". On je u Zagreb doveo i milosrdne sestre. Njima je uz trošak od 200 000 for. Sagradio crkvu i samostan. Iz istoga razloga zamislio je da u Hrvatsku dovede Družbu Isusovu. Iste godine kad je postao kardinalom sv. Stolice, utemeljio je zakladu od 60 000 for., da se podigne kuća za Isusovce u Požegi, te da se uzdržavaju oci Isusovci. Poslije je odlučio, da takva kuća ne mora da bude baš u Požegi, već i u bilo kojem drugom mjestu zagrebačke biskupije. Naročito je pomišljao veliki kardinal, da u Zagreb naseli Isusovce (g. 1860.), ali što se je dogodilo? Gradsko je zastupstvo jednoglasno prihvatilo zaključak i upravo na kardinala Haulika pismo, u kojem je stajalo "da bi provedba njegove misli izazvala burnu reakciju u Zagrebu" i tako je prošlo gotovo 40 godina, da Isusovci nijesu došli u Zagreb. Kakova li je mržnja njihova bila protiv njih, koje Preradović zove "crno sjeme Lojolovo", o tom danas malo tko imade pojma, koji nije živio u ono tmurno doba.

A tek onda, kad je nadbiskup zagrebački Juraj Posilović kupio veliko zemljište u Zagrebu za Isusovce, sve su liberalne novine graknule radi ovoga odlučnoga koraka nadbiskupova.
Sreten Vasin Popović, narodni zstupnik u hrvatskom saboru u sjednici 24. januara 1899. ustao je protiv nadbiskupa i Isusovaca riječima: "Ja dižem glas svoj protiv uvođenja jezuita". Ustao je odlučno protiv isusovačke pedagogije. U tu kampanju protiv Isusovaca umiješao se je dapače mađarski list "Pester Lloyd". On je donio o toj stvari oveći brzojav iz Zagreba, u kojem među ostalim veli: "Sukob između Hrvata i Srba u saborskoj sjednici od 25. januara, izazvan je u glavnom uslijed dolaska Jezuita. Za ove je na gradskom zemljištu kupljen oveći broj gradilišta. Na ovim će oni podići crkvu, gimnaziju i misionski zavod. Osobito ovaj posljednji Srbe je vrlo uznemirio. Ali i u širim krugovima počinje se buditi protiština proti naseljenju Jezuita. Bile su dakle velike zapreke, koje su se imale svladati i javne a još više zakulisne, a većina Zagrepčana poznavalo je Isusovce samo po švapskim romanima, kao što je "Der schwarze Papst" itd.

Ferdinand Brixi

Crkvu je gradio arhitekt Janko Holjac (r. 17. XII. 1865. u Zagrebu) koji je bio od 1910. do 1917. načelnik grada Zagreba. Pročelje isusovačke zgrade zajedno s crkvom iznosi 84 metra. Crka se pomalo ukrašavala, dok nije g. 1909. bila sasvim izmaljana, a 1912. i 1913. dobila i sve bojadisne u staklu prozore i električnu rasvjetu.

Mjesec i po čitali su Isusovci misu u jednoj sobi, jer crkva nije bila gotova. Na osminu Bezgrešnog Začeća - 15. prosinca 1902. posvećena. I već odmah od početka Srce Gospodnje poput magneta djelovalo je na srce Zagrepčana i učinilo im tokom vremena isusovačku crkvu Srca Isusova sve to dražom. Kadgod je otvorena, od rane zore pa sve do kasne večeri, zahvaljuju tu mnoge duše, iznose svoje poteškoće i potrebe. U prvi petak svakog mjeseca vrlo je mnogo svijeta i ujutro i uveče, a hram odjekuje od zanosnih pjesama.