Rođen je 17. prosinca 1865. u Zagrebu gdje je i preminuo 28. srpnja 1939. Osnovnu školu i gimnaziju završava u Zagrebu, nakon čega odlazi u Beč započinje daljnje školovanje upisujući Višu obrtnu školu. Prema nekim autorima (I.Esihu) tu je školu pohađao u Zagrebu . U Beču pohađa i Akademiju likovnih umjetnosti u klasi prof. F. Schmidta. Diplomirao je arhitekturu 1887., a građevnu praksu u trajanju od godinu dana obavlja u Beču u atelieru Ludwiga Richtera.

Vraća se u Zagreb i zapošljava kao inženjerski pristav pri Odjelu za unutrašnje poslove Zemaljske vlade i to na gradnji javnih građevina, a potom osniva vlastiti inženjerski ured i postaje ovlašteni civilni arhitekt. U to vrijeme projektirao je i izgradio mnoge sakralne i svjetovne objekte, kao npr. 1898.crkvu u Nevincu pokraj Bjelovara , 1899. zgradu ili bolje rečeno palaču Sudbenog stola u Osijeku, od 1899. do 1908. obavlja dograđivanje kožare na Novoj Vesi u Zagrebu, a istovremeno s tim radovima gradi 1902. episkopalnu crkvu u Plaškom, te od 1901. do 1913. isusovačku crkvu i samostan u Palmotićevoj ulici (veliki kompleks),itd.

Obnosio je od 1904. dva mandata kao zagrebački gradski zastupnik, a u ožujku 1910. postavljen je na mjesto gradonačelnika Zagreba. Od 1914. do 1918. zastupnik je u Saboru.

U vrijeme dok je bio gradonačelnik Zagreb je dobio neke izuzetno važne objekte, kao na primjer: Sveučilišnu knjižnicu, Gradsku štedionicu, Kemijski laboratorij na Marulićevom trgu, a dovršena je i elektrifikacija tramvaja te nastavlja izgradnju arkada na Mirogoju, radi na uvođenju kanalizacije i postavljanu asfalta na prometnicama.

Svoje bogato graditeljsko iskustvo prenosio je na đake Obrtne škole u Zagrebu od 1893. do 1910. godine. Kasnije postaje honorarni docent na Gospodarsko-šumarskom fakultetu , a do umirovljenja djeluje kao redoviti profesor na Tehničkoj višoj školi i fakultetu. U mirovinu odlazi 1935. godine kada postaje dopisni član JAZU. Kroz cjelokupni radni vijek napisao je i objavio mnoge radove iz oblasti graditeljstva.